Putovima glagoljaša – od Senja, preko Krka do Istre
OBROVAC – Terenska nastava pod nazivom „Putovima glagoljaša“ odvela je gimanzijalce Srednje škole Obrovac predveđene s profesoricama Melitom Fuzul (hrvatski jezik), Kristinom Vulić (hrvatski jezik), Davorkom Vukić (povijest) i Ivanom Burica (likovna umjetnost) te profesorima Marinom Joja (povijest) i Markom Dobrićem (geografija) na sjeverni dio Jadrana.
U dva dana učenici su u stvarnosti, „na terenu“, kako i sam naziv nastave opisuje, mogli vidjeti dio onoga o čemu su dosad slušali u školskim klupama.
Prvog dana na rasporedu su bili Senj, grad bure i uskoka, te posjet Krku s težištem na obilasku crkve sv. Lucije u Jurandvoru.
Iako je nastava zapravo započela već u autobusu, gdje su malo govorili nastavnici, a malo više sami učenici koji su vrijedno izlagali referate na zadane im teme, pravim početkom terenske nastave može se smatrati dolazak pred monumentalnu kulu Nehaj, simbol uskočkog otpora i ponosa.
Ponosni Nehaj
Uz stručno vodstvo obrovački srednoškolci i profesori prošetali su se odlično očuvanim Nehajem te, uz nezaobilazne selfije, s vrha 18 metara visoke kule uživali u prekrasnom pogledu na Hrvatsko primorje, otoke, među kojima se odlično vidi Goli, te na planine.
Saznali su i da je utvrda sagrađena 1558. godine radi obrane od Turaka i to pod nadzorom kapetana i generala hrvatske Vojne krajine Ivana Lenkovića te kapetana Herberta VIII. Auersperga Turjaškog. Za njenu su gradnju porušeni crkva i samostan Sv. Petar i templarski samostan Sv. Jurja s istomenom crkvom, čiji su temelji kasnije otkriveni u prizemlju Nehaja. Ttvrđava je kockastog oblika, orijentirana je prema stranama svijeta, a osim visinom impresionira i širinom – 23 metra! Vanjski zidovi sagrađeni su od tesanih kamenih blokova, a debeli su od 2 do 3,3 metara. Prema vrhu se sužavaju, te završavaju kruništem u kojemu je pet malih kutnih kula. U zidinama se nalazi oko stotinu puškarnica i 11 velikih topovskih otvora.
Uslijedio je posjet Gradskom muzeju Senj smještenom u gotičko – renesansnoj palači Vukasović. U muzeju su uređene arheološka i hidroarheološka zbirka, mumizmatička zbirka, zatim zbirka glagoljice i glagoljskog tiskarstva, zbirka oružja i vojne opreme, a tu su još nkeke uistinu zanimljive postave.
No u fokusu je, naravno, bila zbirku glagoljice i glagoljskog tiskarstva koja se posebno diči Senjskom pločom iz 11. stoljeća pronađenom u tvrđavi Nehaj. Sačuvana je samo u manjim ulomcima, a nastala gotovo istovremeno kad i Baščanska ploča te se smatra jednim od najstarijih hrvatskih glagoljskih spomenika.
Nakon kratke stanke za ručak i fotografiranja na 45. paraleli koja prolazi Senjem, put se nastavio prema najvećem hrvatskom otoku – Krku.
Baščanska ploča
Krk je potpuno razumljivo nezaobilazna stanica svima koji žele slijediti putove glagoljaša. Razlog ni ne treba posebno navoditi.
Bašćanska ploča pronađena u crkvi sv. Lucije u Jurandvoru – neprocjenjivo je vrijedan spomenik hrvatske književnosti, umjetnosti i povijesti.
Original se čuva u u HAZU-u u Zagrebu, a učenici su uz zanimljivo izlaganje mlade vodičke u crkvi sv. Lucije u Jurandvoru mogli vidjeti repliku znamenite ploče. Podsjetimo da je spomenikom iz 1100. godine dokumentirano je darovanje zemlje kralja Dmitra Zvonimira mjesnom benediktinskom samostanu, a tekst je napisan na starohrvatskom jeziku i na prijelaznom tipu glagoljice, iz oble u uglatu. Gornji rub ploče ukrašen je vegetabilnim i geometrijskim ornamentima u karakterističnoj starohrvatskoj maniri. Ploča je zapravo služila kao lijevi plutej oltarne pregrade crkve pa se njena replika nalazi na tom originalnom mjestu. Nedostaje desni plutej koji je najvjerojatnije također imao ispisan tekst, ali nažalost do danas nije pronađen.
Posebno je dojmljiv bio trenutak kada je vodička tekst Bašćanske ploče izrecitirala na tečnom i melodioznom starohrvatskom.
Dojmovi o Krku zaokruženi su opuštanjem uz kavicu na obali turističkog mjesta Baške, a putom je uslijedila vožnja do Rijeke.
Puna novih znanja, umorna i pomala gladna, ekipa se smjestila u hostelu te se nakom večere i šetnje Rijekom smjestila na spavanje i skupljanje energije za sljedeći dan. Barem jedan dio ekipe…
Drugog dana terenske nastave na rasporedu su bili Roč, Aleja Glagoljaša, Hum i Motovun. Za prilično gust raspored, upijanje mnoštva novih zanimljivih informacija, šetnju drevnim istarskim gradićima, a trebalo je prijeći i preko 1000 motovunskim stuba, trebalo je imati itekako energije…
Krenimo redom. Dan je započeo dolaskom u Roč, gradić na brdu opasan zidinama koji se spominje davne 1064. godine.
Jedan od najvažnijih spomenika srednjeg vijeka je romanička crkvica Sv. Roka. Njena unutrašnjost oslikana je freskama u dva sloja, i to iz XIV. i XV. stoljeća.
Glagoljski abecedarij
Uz pratnju i zanimljivo izlaganje vodiča učenike se dojmila i crkva Sv. Antuna na čijem se zidu nalazi ispisan glagoljski abecedarij, jedan od važnijih svjedoka glagoljaške pismenosti u Roču. Roč je i grad istaknutih glagoljaša Šimuna Grebloa i Jurija Žakana, koji je krajem 15. stoljeća na stranicama Misala kneza Novaka zapisao vijest o tiskanju prve hrvatske tiskane knjige – Misala po zakonu rimskoga dvora iz 1483. godine.
Da bi se očuvala bogata glagoljska baština mjesta u Roču se svake godine održava „Mala glagoljska akademija“ koju pohađaju učenici šestih razreda osnovnih škola iz cijele Hrvatske.
Uslijedila je vožnja panoramska vožnja sedam kilometara dugom Alejom glagoljaša koja se proteže od Roča do Huma. Ovo spomen-obilježje glagoljašima i glagoljaštvu pokazuje put istarskoga, hrvatskoga i slavenskoga glagoljaštva, svjedoči o središtima hrvatske srednjovjekovne glagoljske književnosti na području Istre, upućuje na slavenske korijene te pismenosti i njezin kontinuitet od XI. stoljeća do današnjih dana. Aleju čini 11 spomen-obilježja, od kojih je deset od kamena, a samo je 11., Gradska vrata Huma, izrađeno od bakra.
Najmanji grad na svijetu – Hum, gostoljubiv kao i uvijek, očarao je svojim bedemima, dvjema slikovitim uličicama, župnom crkvom sv. Marijina uznesenja iz 19. stoljeća te romaničkom crkvom sv. Jeronima iz 12. stoljeća.
Na samom ulazu u grad pažnju su privukla masivna vrata – 11. Spomenik Aleje glagoljaša. To su dvokrilna, bakrena vrata s bukranijem, alkama i kalendarijem, koji prikazuje radove u polju u svakome mjesecu kroz godinu. Na dvjema alkama ispisane su riječi dobrodošlice.
Bajkoviti Motovun
Najmanji grad na svijetu danas ima samo 15 stanovnika, ali bi se broj mogao povećati ponovi li se baby boom od prije nekoliko godina kada je na svijet došlo četvero malih Humljana!
Posjetiti unutrašnjost Istre, a ne doći u Motovun, otprilike je kao otići u Rim, a ne vidjeti papu.
Dvodnevna terenska nastava obrovačkih gimnazijalaca svoj je veliki finale doživjela u prekrasnom Motovunu, srednjevjekovnom gradu na brdu, poznatom po filmskom festivalu, Motovunskoj šumi bogatoj tartufima i koječemu drugom.
Riječ je o najbolje sačuvanoj srednjovjekovnoj istarskoj utvrdi, a sam grad se sastoji od četiri dijela.
Na samom vrhu najstariji je dio, ispod njega je “Podgrađe”, a noviji se dio “Gradiciol” spušta niz padinu. Obranu Motovuna činila su dva prstena zidina. Unutarnji prsten oko najstarijeg dijela grada datira iz 13. i 14. stoljeća. Oko Podgrađa nalazio se drugi prsten gradskih zidina, u koji se ulazi kroz vanjska gradska vrata iz 15. stoljeća. U njima je danas lapidarij. Između dvoje vrata nalazi se vanjski gradski trg. Na trgu je, pokraj unutarnjih vrata, i gradska loža iz 17. stoljeća, predivan vidikovac na okolicu.
Središnji trg Andrea Antia nazvan je po renesansnomskladatelju i tiskaru nota, rođenom u Motovunu u drugoj polovici 15. stoljeća. Zanimljiva je i Komunalna palača, građena u 12. stoljeću.
Da bi se došlo do vrha Motovuna trebalo je savladati i jedan poseban izazov – prevaliti uspon od 1052 stube, što ga čini najdužim stubištem u Hrvatskoj.
Kroz dva dana nastave na terenu, obrovački učenici su iz prve ruke vidjeli, doživjeli, upoznali nova mjesta, gradove, građevine, umjetnine, spomenike, otoke, planine, šume… Sigurni smo da im je školsko gradivo na ovaj način postalo puno razumljivije i zanimljivije te da su se puni lijepih dojmova s još više elana i svježine vratili u školske klupe.
